Odgoj za sretniju budućnost…

Odgojiti sretno, zadovoljno, kompetentno, samopouzdano i tolerantno dijete nije lako. Mnoštvo je izazova (i pozitivnih i negativnih) pred roditeljima, pred djecom i pred svima onima koji sudjeluju u njihovu odgoju (bakama i djedovima, odgajateljima, učiteljima, nastavnicima, profesorima, pedagozima, psiholozima i drugima).

Živimo u društvu strelovitih promjena, društvu koje je još uvijek dosta podijeljeno i opterećeno prošlošću, ekonomski nesigurno, opterećeno materijalnim probicima nauštrb duhovnih i  moralnih vrijednosti…

Kao roditelji djeci svakodnevno i često nesvjesno prenosimo svoje svjetonazore, stavove, strahove i bojazni. Zaboravljamo kako se naša djeca ogledaju u nama i kako će ona teško biti sretna ako mi to nismo. Teško da ćemo odgojiti tolerantno dijete ako mi nismo tolerantni, teško da ćemo odgojiti samopouzdano dijete ako sami nismo samopouzdani i sl. Naravno, postoje iznimke…

Primjer je važniji od riječi i sve što želimo da budu naša djeca prvo moramo potražiti u sebi. Roditelj je najvažnija karika u odgoju djeteta. Sve počinje u roditeljskom domu, roditeljskim primjerom.
Što se uloge škole tiče aktualna usmjerenost na obrazovne ishode ne ide u korist odgojnih ishoda što dodatno otežava odgoj djece.

Uz roditelje i školu, djecu odgaja i društvo, a posebnu ulogu danas imaju mediji. U nedostatku kvalitetnih sadržaja i nedostatnog promicanja vrijednosti tolerancije i humanosti u društvu, djeca i mladi vrijednosti usvajaju nesvjesno, stihijski… Upijaju nametnute i tuđe vrijednosti bez preispitivanja, nekritički.

Najbolji odgoj za razvoj tolerancije je upoznavanje s različitim i drugačijim od malih nogu. Život u zajednici koja njeguje toleranciju i prihvaća različitosti, međusobno upoznavanje i druženje u drugi plan stavljaju kategorije kao što su nacionalnost, vjerska pripadnost, boja kože ili dr…
Osnovno je biti čovjek i imati ‘ljudske kvalitete’ – poštenje, marljivost, humanost…

Stvaranje klime tolerancije dodatno otežava ekonomska situacija, nesigurnost, kriza… U kriznim vremenima svojstveno je među slabijima i drugačijima tražiti dežurne krivce, ekstremizirati stavove, poticati netolaranciju. Povijest je prepuna primjera takvih ponašanja (masovnog ludila) i posljedica (npr. 2. svjetski rat).

Aktualna migrantska kriza u Europi ispit je razine naše tolerancije, humanosti, odgovornosti. Pred nama je još puno posla na tom planu. Sustav još uvijek ne radi dovoljno dobro – uspjeh najviše možemo zahvaliti iznimnim pojedincima, organizacijama i institucijama koje su prepoznale važnost odgoja djece kako bi odrasla u samopouzdane ali odgovorne odrasle osobe, tolerantne, humane, poštene, marljive, zadovoljne pojedince koji će odgajati isto takvu djecu.

A. Pleša
Stručna suradnica za edukacije i savjetovanja

Nemoguće je često ono što nije pokušano…

Photo courtesy of Pixabay

Podijelite s prijateljima